Claudia Paz jedna je od onih osoba koje sretnete u životu i postanu vam prijatelji, a ne samo poznanici. Njena profesionalnost nedjeljiva je od humanosti i topline životne filozofije. Danas rijetko viđena kooperativnost i benevolentnost u dijeljenju svojih iskustava, razlog je zašto smo odmah nakon upoznavanja u Rimu nastavili to prijateljstvo koje se iz onog, skoro zaboravljenog humanog, razvija dalje i u poslovnom smislu. U svijetu rasvjete, Claudia je priznata kao pionirka u dinamičnim svjetlosnim instalacijama i izvrstan je primjer kako hrabrost i ljubav prema poslu mogu rezultirati svjetski poznatim brendom u našoj struci, a ime Claudia Paz to zasigurno jest.

Oris: Vi ste arhitektica po formalnom obrazovanju, ali Vaša arhitektura je tijekom dana nevidljiva. Sjećate li se tog ključnog trenutka kada ste odlučili raditi sa svjetlom? 

Claudia Paz: Da, ja sam arhitektica i volim arhitekturu, ali svjetlo je moja strast. Na zadnjoj godini studija arhitekture shvatila sam da je rasvjeta važan dio arhitekture, materijal koji ne vidite, ali vam je potreban, pa sam počela raditi na tome da postanem dizajnerica rasvjete – istražujući, putujući, sudjelujući na kongresima rasvjete i učeći od drugih ljudi.

Moja karijera započela je radom za jednog proizvođača. Tu sam upoznala Giancarla Castoldija i on me je mnogo naučio. Uvijek je govorio o svjetlu i percepciji prostora, nikada o rasvjetnim tijelima, uvijek o tome kako percipirati stvari... i to mi je zauvijek ostalo. 

Osamostalila sam se kada nitko nije vjerovao da je to u Peruu moguće, ali trudim se i evo me ovdje i nakon više od petnaest godina; radim dizajn rasvjete i uživam u tome.